Povijesni pregled našeg sustava vrlo je važan za razumijevanje današnjeg stanja koje osigurava sigurnu i učinkovitu opskrbu naših korisnika kvalitetnom pitkom vodom. Problematika vodoopskrbe područja tadašnjih općina Senj, Rab, Pag, Gospić i otok Goli aktualna je negdje od 1958. godine. Zato je već 1961. godine izrađena prva studija koja bi u budućnosti trebala riješiti vitalan problem opskrbe ovih gradova i naselja pitkom vodom. U njoj je predviđen zahvat na koti 401,13 m.n.v. direktno iz tunela Gusić Polje – Hrmotine pa je na osnovu toga prilikom gradnje tunela za HE Senj ostavljen priključak za potrebe vodoopskrbe. On je u početku kapacitiran na 250 l/sek, no kako se potrošnja na ovom području do 2000. godine predviđala na 660 l/sek, predviđeno je da će u budućnosti trebati izvršiti rekonstrukciju priključka. Budući da kroz tunel za HE Senj prolaze površinske vode rijeka Like i Gacke, predviđeno je da voda koja će se uzimati za ljudsku upotrebu prođe kroz uređaj za pročišćavanje koji je predviđen upravo na lokalitetu Hrmotine.
Grad Senj, selo Sveti Juraj i okolna naselja iz ovog priključka uzimaju vodu od 1969. godune. Tada je napravljen uređaj za pročišćavanje iz kojeg voda dotiče u vodospremu izgrađenu na koti 385,25 m.n.v. Već tada se znalo da će uređaj za pročišćavanje kao i vodospremu trebati povećati u skladu s potrebama tadašnjih i budućih potrošača. Inteligentnim i praktičnim rješenjem bilo je nedvojbeno da će se postići ogromne uštede energije budući da će se voda dobivati iz tunela na ovako velikoj nadmorskoj visini. Tadašnje općine imale su ogromne troškove električne energije za pumpanje vode što su je tada dobivale iz vlastitih izvora. To će omogućiti da punih 12 mjeseci u godini voda dolazi gravitacijom do svih potrošača.
Vrh obrasca
Dno obrasca
Nakon što je studija napravljena zainteresirane općine su se često sastajale radi dogovora o početku izgradnje vodovoda. Međutim, izgradnja je u više navrata odlagana jer nije bilo financijskih sredstava i radi toga što HE Senj nije htjela garantirati isporuku vode tijekom cijele godine. Naime, povremeni popravci u tunelu, koji se obično obavljaju u srpnju i kolovozu, bili su ograničavajući faktor. Pogotovo što su se radili u doba godine kada je potrošačima voda bila najpotrebnija. Odgađalo se i zato jer su još tada postojale izvjesne rezerve lokalnih voda pa se proširenim vodoistragama dolazilo do količina koje su koliko-toliko ublažavale stalno veće potrebe. Međutim, prema tvrdnjama stručnjaka, tada su lokalni izvori bili do kraja iskorišteni na području svih zainteresiranih općina. Zbog te činjenice nametnula se potreba ozbiljnog angažiranja na intenzivnoj izgradnji vodovoda, jer je voda osnovni preduvjet za siguran razvoj navedenih područja. Eventualnim pasivnim promatranjem tog stanja, doveo bi se u pitanje i sadašnji stupanj razvoja. Već tada je bilo slučajeva da se na nekim područjima vršila restrikcija potrošnje vode.
Predstavnici Općina Senj, Rab, Pag i Gospić 6.7.1977. godine održali su sastanak u Pagu s predsjednikom Izvršnog vijeća Sabora Jakovom Sirotkovićem i njegovim suradnicima te s predstavnicima Republičkog sekretarijata za vodoprivredu, Skupštine zajednice Općina, Privredne komore i SVIZ-a Rijeka. Zaključeno je da se osnuje zajedničko poduzeće i da se ubrzano radi na pripremama za početak izgradnje zajedničkog vodovoda. Nakon toga su Skupštine općina prihvatile Samoupravni sporazum o međusobnim pravima i obavezama i donijele odluku o formiranju zajedničke radne organizacije. Ona je napokon i registrirana kod Okružnog privrednog suda u Rijeci 1. veljače 1979. godine pod nazivom: Radna organizacija u osnivanju „Vodovod Hrvatsko Primorje – Južni ogranak“ sa sjedištem u Senju.
Ovo je bio ogroman projekt koji je zahtijevao velike napore radnika na izuzetno negostoljubivom i neravnom krškom terenu. Magistralni vod od Hrmotina do Karlobaga dugačak je 50 063 metara, a njegova izgradnja predviđena je po etapama: Hrmotine-Lokve 12 110 m, Lokve-Stinica 11 300 m, Stinica-Bačvice 8081 m, Bačvica-Koromačina 8033 m, Koromačina-Karlobag 10 39 m. Tome još treba dodati oko 9000 m uključenih odvojaka kao što su: Lokve-more za Goli otok, magistralni vod-Stinica i Jablanac, Stinica-more za Rab, crpna stanica Bačvice-magistralni vod, Koromačina-more za Pag te tri prekidne komore i dvije vodospreme koje se također nalaze u sklopu ovog sistema.
Vrh obrasca
Dno obrasca
Nadalje, važnu ulogu u izgradnji cijelog sustava imao je izvor Bačvice o kojemu je također potrebno reći nekoliko riječi. Budući da tadašnja općina Pag nije mogla predvidjeti kada će početi izgradnja vodovoda iz Hrmotina, pristupila je 1972. godine ispitivanju izvora u Bačvicama. Već tada je na Pagu postojao nedostatak vode u određenim mjesecima. Izvor Bačvice kaptiran je 1978. godine i mjerenja su pokazala da mu je kapacitet oko 50 l/s. Nakon što je napravljen ovaj zahvat, bilo je prijedloga da se voda direktno iz Bačvica pod morem dovede do Stare Novalje i odatle dalje po Pagu. To je bio najbrži i najjeftiniji put za trenutno rješenje vodoopskrbe. No taj prijedlog je odbačen budući da izvor Bačvice ne može podmiriti perspektivne potrebe Paga, ali zato što bi to predstavljalo odstupanje od koncepcije izgradnje jedinstvenog zajedničkog sistema. Kada je sve ovo napravljeno, trebalo je odlučiti kako i otkuda otpočeti s gradnjom vodovoda te na koji način i otkud osigurati sredstva.
S obzirom na situaciju zaključeno je da se vodovod počne graditi od njegovog kraja umjesto od početka, odnosno od mjesta gdje će se za čitav sistem uzimati voda, a to su Hrmotine. Budući da takav pristup na neki način nosi i izvjestan rizik, dogovoreno je da će se sudionici projekta po tom pitanju posavjetovati s odgovornim ljudima u Republici. I tako je 25. srpnja 1979. godine Izvršno vijeće Sabora održalo sastanak na kojemu su pored predstavnika svih zainteresiranih Općina bila četiri člana Izvršnog vijeća Sabora, te predstavnici Republičkih sekretarijata za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline, za pravosuđe i opću upravu, za vodoprivredu, za industriju, RSVIZ-a i predsjednik ZO Rijeka s dvojicom članova vijeća. Svi su podržali zaključak općina i naglašavali kako je svejedno otkuda će početi radovi s obzirom da je izgradnja čitavog poteza prijeko potrebna i prema tome neminovna.
Na osnovu svih ovih dogovora RO „Zrače“ OOUR Komunalije, Novalja naručio je od NKT – Kopenhagen podmorsku cijev u dužinii od 2645 metara i ona je položena 05. prosinca 1979. godine. Dana 11.rujna 1980 godine ugovorena je izgradnje crpne stanice Bačvice, tlačnog voda od Bačvica do magistralnog voda u dužini od 8033, gravitacioni vod Koromačina-more u dužini od 1805 metara, te vodosprema Bačvice i prekidna komora Koromačina. Dana 28. rujna 1981. godine ugovoreni su sljedeći radovi na otoku: more-vodosprema Komorovac u dužini 1970 metara, gravitacioni vod Komorovac-vodosprema Šegovica u dužini 5515 metara, ogranak Novalja u dužini 533 metara i ogarnak Stara Novalja u dužini od 1045 metara. Ugovorene su i vodospreme Komorovac 1000 m3 i Šegovica 2000 m3.
Pošto je voda došla do otoka Paga, a nakon toga i u Karlobag, predstavnici ovih četiriju općina održali su nekoliko sastanaka radi dogovora o daljnjim aktivnostima na izgradnji vodovoda. Zaključili su da se u ovom sljedećem razdoblju izgrade dionice:
- Gravitacioni vod Bačvice-Prekidna komora Stinica u dužini 8081 metara, gravitacioni vod od Prekidne komore Stinica do mora za otok Rab u dužini 1700 metara, te Prekidna komora Stinica. Dogovoreno je da za ove radove nosioc investicije bude tadašnja općina Senj. U financijskoj konstrukciji se računalo na sredstva fonda za brži razvoj nedovoljno razvijenih općina i dijelom općina u ZO Rijeka, Elektroprivrede na račun obeštećenja, SVIZ-a i bankovne kredite. Ovim potezom osigurala se voda iz Bačvica Jablancu i Stinici, a Rab je interventno mogao računati na oko 10 l/s.
- Gravitacioni vod Hrmotine-Prekidna komora Lokve u dužini 12 110 metara, Prekidna komora Lokve-gravitacioni vod do mora za Goli otok u dužini od 1300 metara, te Prekidna komora Lokve. Dogovoreno je da za ovo nosilac investicije bude Kombinat „Velebit“ ili RO u osnivanju, a sredstva da osigura budžet SRH na račun Golog otoka i SVIZ-a Rijeka
U slijedećem razdoblju predviđena je izgradnja dionice Prekidna komora Lokve-Prekidna komora Stinica u dužini od 11 300 metara, a nosioc investicije je Općina Rab. Time bi čitav magistralni vod s odvojcima te prekidnim komorama i vodospremama po kopnu bio u cijelosti dovršen kao i izgradnje „Stražbenice“.
Transportni čelični cjevovod s prekidnim komorama na dionici Hrmotine–PK Bačvice, kao i vodozahvat s uređajem za pročišćavanje vode na Hrmotinama građen je etapno te je pušten u pogon 1989. godine. Puštanjem u pogon prečistača Hrmotine i transportnog cjevovoda od Hrmotina do Koromačine vodozahvat Bačvice stavljen je izvan funkcije. Tijekom svih narednih godina sustav je stalno održavan i nadopunjavan novom opremom.
Uz postojeća četiri samoispirna filtera na lokaciji Hrmotine, godine 1997. ugrađen je dodatni peti pješčani filter, što je povećalo mogućnost proizvodnje pitke vode do razine od 543 l/s.
Da bi se osigurale dovoljne količine vode koje bi zadovoljile narasle potrebe svih područja koja se opskrbljuju vodom iz regionalnog vodovoda i povećala protočnost gravitacijskog cjevovoda godine 2003. i 2004. izgrađeni su obilazni vod oko prekidne komore Lokva dužine 970 m i obilazni vod oko prekidne komore Stinica dužine 20 m. Istovremenom je izgrađen sistem daljinskog upravljanja i nadzora svih objekata i distribucijskih mjesta iz centra Hrmotine.
Dodatni zahvat koji je izgrađen tijekom 2006. do 2007. godine je precrpna stanica Stinica na trasi transportnog cjevovoda. Stavljanjem crpke u pogon (tijekom ljetne najveće potrošnje vode), povećan je protok za otok Pag.
Regionalni vodovod danas obuhvaća:
- Vodozahvat i uređaj za kondicioniranje na lokaciji Hrmotine s pet samoispirnih filtera ukupnog kapaciteta 550 l/s,
- Transportni cjevovod Hrmotine – PK Koromačina ukupne dužine 43.350 m sa sljedećim dionicama: Hrmotine – PK Lokva, dužine 12.400 m PK Lokva – PK Stinica, dužine 14.950 m PK Stinica – PK Koromačina, dužine 16.000 m
- Prekidne komore na trasi: PK Lokva, zapremine 250 m3 PK Stinica, zapremine 250 m3 PK Koromačina, zapremine 250 m3
- Odvojci za podmorske cjevovode: Odvojak za otok Rab, od PK Stinica do mora Odvojak za otok Pag, od PK Koromačina do mora
- Precrpna stanica Stinica, koja je u funkciji samo tijekom ljeta, u vremenu najvećih potreba za vodom na području Raba, Paga i Karlobaga.
Zbog sve veće potrebe za visoko kvalitetnom vodom i postizanja punog kapaciteta projektiranog uređaja od 650 l/s tijekom 2014. godine sagrađeno je i pušteno u rad 6. filtersko polje temeljeno na ultrafiltraciji kapaciteta 110 l/s.
Tijekom 2012. godine zbog primijećenih sve češćih propuštanja cjevovoda te smanjenja protoka, naručena je i napravljena studija stanja sustava za cjevovod. Zaključak iste je da cjevovod dostiže vrhunce svoje propusne moći a i da je značajno oštećen te se sukladno tome pristupa projektiranju paralelnog cjevovoda. Novi paralelni cjevovod podijeljen je u tri faze i to.
- Faza – dionica PK Stinica – PK Koromačina
- Faza – dionica PK Lokva – PK Stinica
- Faza – dionica Uređaj Hrmotine – PK Lokva
Kako je stanje cjevovoda najlošije na dionici I faze, projektiranju se pristupa odmah , te je u travnju 2013. Za istu ishodovana lokacijska dozvola. Za istu dionicu Građevinska dozvola dobivena je u prosincu 2014.
Uz ovo krajem 2012. započimaju radovi na vodospremi Koromačina V=1000 mᵌ. Ova vodosprema nalazi se na samom završetku cjevovoda te će pomoći u osiguranju stalnih količina vode za otok Pag i općine Karlobag za vrijeme ljetne povećane potrošnje. Ova vodosprema puštena je u rad u lipnju 2014.
Tijekom 2013. Godine zbog povećanih potreba za vrijeme turističke sezone, priostupa se obnovi vodocrpilišta Bačvica te se u isto vrijeme ugrađuju dvije nove potopne pumpe kapaciteta 2 x 135 Kw
Koje pumpaju vodu do spojnog okna na kojem je napravljen ubod u cijev kako bi voda mogla dalje nastaviti prema Koromačini i otoku Pagu. Revitalizirano izvorište Bačvica počelo je sa radom u ljetu 2014. godine.
U rujnu 2013. Godine želeći iskušati druge metode pročišćavanja vode, počinju radovi na uređaju za membransku filtraciju tzv. 6-tom filteru. Prvi je ovo projekt Vodovoda financiran iz EIB/CEB kreditne linije Hrvatskih voda ( EIB – Europska investicijska banka/ ECB – razvojna banka Vijeća Europe=.
- filter se po tehnologiji razlikuje od 5 pješčanih filtera jer koristi tehnologiju membranske ultrafiltracije ( za pročišćavanje se koriste membrane veličine pora od 0,08 mikrometara) koja omogućuje pročišćavanje vode od bakterija, parazira i mutnoče bez dodavanja ikakvih kemikalija. Ovo je jedinstven uređaj na području Republike Hrvatske po svom kapacitetu od 110 l/s ( litara u sekundi) te po tome što se ugrađene membrane peru zrakom čime se postiže vrlo visoka iskoristivost vode koja je iznimne kvalitete.
Zajedno sa radovima na 6. Tom filtru napravljena je i nadogradnja NUS-a ( Nadzorno Upravljaćkog Sustava) kako bi se režimi rada mogli pratiti te istima upravljati iz distribucijskog centra Vodovoda. Radovi su zajedno sa fazom testiranja završeni u studenom 2014. Te je 20. studenoga iste godine upriličeno svečano otvaranje uređaja.
Vrh obrasca
Dno obrasca
Izgradnjom i puštanjem u rad „6. Filter polja“ završen je proces izgradnje Uređaja za pročišćavanje i kondicioniranje vode Hrmotine, s konačnim kapacitetom od 657 l/s.
Pošto je u Studiji stanja sustava iz 2012. Identificirana potreba za građenjem paralelnog cjevovoda, početkom 2015. godine stječu se svi uvjeti za početak radova. Pošto je prva faza podijeljena zbog tehničkih i financijskih razloga u tri etape. l etapa odnosi se na dionicu od spojnog okna vodocrpilišta Bačvica do PK Koromačina i na njoj radovi poćinju u svibnju 2015. Radovi su dijelom financirani sredstvima EIB/CEB programa Hrvatskih voda i dijelom vlastitim sredstvima Vodovoda.
Početak radova na druge dvije faze je kolovoz 2016., a financiranje je dijelom iz Kohezijskog fonda Europske Unije – Operativnog programa Zaštita okoliša za razdoblje 2007. – 2013., dijelom sredstvima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i Hrvatskih voda, a dijelom vlastitim sredstvima investitora. Svi radovi na cijeloj prvoj fazi završavaju tijekom ljeta 2017. Godine , a cjevovod se pušta u pokusni rad onda kad je najpotrebniji, a to je tijekom ljetne sezone. Nakon besprijekornog rada organiziran je tehnički pregled te je ishodovana uporabna dozvola.
Vrh obrasca
Dno obrasca
Nešto prije početka izgradnje l faze paralelnog novog cjevovoda, krajem 2014. Počeli su i radovi na rekonstrukciji Procrpne stanice Stinica i to na naćin da se na postoječu zgradu dizelske crpke doda novi dio u kojem će se instalirati crpka na elektro pogon. Projektnu dokumentaciju za ovu rekonstrukciju izradio je Hidroprojekt.ing d.o.o. Zagreb, a za izvoditelja je izabrana tvrtka Elektro centar Petek d.o.o. iz Ivanić Grada. Ovaj projekt smo uspješno prezentirali u fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te je uvršten u sufinancirane projekte Fonda po pitanju energetske učinkovitosti. Ostatak sredstava pribavljen je od Hrvatskih voda i iz vlastitih sredstava vodovoda. Najveći problem kod ovog projekta je bilo spajanje na elektro energetsku mrežu, budući da je bilo potrebno izgraditi trafo stanicu. Iako je sama crpna stanica većim dijelom bila gotova krajem 2015., spoj na elektro energetsku mrežu izveden je u srpnju 2017., a puštanje u probni rad crpke izvedeno je u kolovozu 2017. Tehnički pregled napravljen je u studenom te je ishodovana uporabna dozvola.